Jo pipaaaal
|
Helou egen... Ne da mi se pisat, ali mi se razmišlja... Znate kaj je super? Kad nemaš briga, kad nemaš ama baš nikakvih briga, problema, nedoumica i drugih inih stvar... Međutim, ljudi su nevjerojatno složena bića i bića koja traže stalno neke komplikacije. Fali mi ljudi koji će nekaj napraviti bez da prije razmisle- kak će to utjecat na moj faks, roditelje, prijatelje, mene. Koji će napravit nekaj jer im se to jednostavno radi. Baš mi je u zadnje vrijeme bilo nekoliko upečatljivih takvih situacija. Npr. "Ajmo van u petak"--> "Ne, pa imamo vježbe subotom!". "Ajmo na tekmu"--> "Ne, onda neću sutra imat za pljuge". Itd, itd, etc... Uglavnom, poanta je da ljudi stalno sebi nešto uzimaju i zabranjuju zbog idiotskih navika i ljudskog života u kojem velika većina stvari mora ići po nekom rasporedu, po nekoj satnici ili običajima. Zakaj se ne bi napio u srijedu u 3 popodne? Zato kaj "ekipa" pije u petak/subotu prije nego ide van. Zakaj ovo, zakaj ono. Milijun i jedna stvar mi pada na pamet i onda zaključujem da je ovaj svijet otišao vrit. E da, vi koji ste se prepoznali u primjerima- ŠTEEEETA, ali eto... Ne mislim ja sad da svi trebaju biti lordovi Byroni, ali da samo malo nekad uzmu stanku iz surove realnosti i probaju ju učiniti šarenijom ili neuobičajnijom. Prošle godine sam ja tako odlučio i proveo najbolju godinu u životu, ali eto sad plaćam danak padu godinu. I dosta me ljudi pitalo jel mi žao, da mogu opet jel bi kaj promijenio i nakon razmišljanja zaključio sam da ne bih ama baš nikaj promijenio. Vidio sam ljude koje nisam vidio mjesecima, bio sam vani kad god sam stigao, smijao sam se više nego ikad u životu i upoznao brdo novih ljudi. Kako ljudi kažu- čovjek vrijedi koliko zna jezika, ali ja sam skužio da i čovjek vrijedi koliko ima poznanika/prijatelja. Znate onu reklamu za Mastercard kad onog suca nitko ne voli i svi su ljuti na njega? E a sad pogledajte većinu ljudi oko vas, zar oni nemaju bar nekog tko ih ne voli... Wooow, polako. Nisam rekao da mene svi vole, ljube i jedva čekaju vidjeti, ali mi je užitak kad mogu s dosta ljudi popričati, vidjet kaj ima kod njih i jednostavno biti s mnogo ljudi. Jedan od najdražih osjećaja mi je biti dobre volje. Kad se ustanem i osjećam se dobro, imam osmijeh na licu, gledam na svijet drugačije, pjevušim, pozdravljam druge ljude. Baš onak... Nice. I onda dođem doma i čujem starce da se OPET svađaju, čujem da mi se na seku deru, pa onda počnu mene tupiti s međusobnim problemima i nikad nema tog osmijeha na licu. Danas sam imao jedan od najboljih obiteljskih ručaka jednostavno jer sam se zezao sa sestricom i uživao u tom trenutku. I onda opet minutu kasnije maknu se ružičasti tonovi i sve ode u background, a pojave se prikaze koje niti volim vidjeti niti čuti. Zato ni ne volim biti doma, volim ljude koji su pozitiva nastrojeni, volim svoju sestru :) , volim vidjeti smiješak na licu drugih. To mi je nekako ista situacija kao kad idem po gradu i super sam i uđem u tramvaj i vidiš sve one pokisle face i ne znam, kao da je svijet ružnije mjesto to be on, mi se čini... Svaki put kad sam ja loše, ili imam osjećaj tuge, nezadovoljstva, nesreće i sl., sjetim se maila koji sam dobio od frendice. Ne sjećam se točno kako je išao, ali nekaj u ovom stilu- "Kad dugo hodaš i već si ljut jer nemaš auto i bole te noge, sjeti se koliko ima ljudi, a nemaju priliku hodati. Jednostavno jer im Bog nije dao priliku. Kad ti nestane struje i počneš psovati jer ne možeš gledati TV i biti na kompjutoru, sjeti se koliko ima ljudi koji nemaju privilegiju imati struju i biti u četiri čvrsta zida. Kad te sestra/brat naljuti, sjeti se koliko ima ljudi koji bi dali sve da ih može sestra/brat naljutiti, jer oni svoje nemaju više". Uglavnom, ajde samo probajte idući puta kad vam se nešto lošeg dogodi, sjetiti se svega što imate, a jako jako drugih ljudi nemaju. Jer kasno je kad ti je žao nakon kaj se nekad dogodi, cijeni ono što imaš u tom trenutku. Eto, ja završavam i idem leći. Sutra je novi tjedan, novi dan i Sv.Nikola. Uživajte |
Dakle, eto, idem ja...
Došlo mi je i napisat ću. Nisam inače takav, ali eto, u zadnje vrijeme mi se nakupilo toliko "situationsa" s curama i uopće ženskim osobama da mi je dosta. Stoga...
Od malih nogu sam bio otvorena beba, u pješćaniku sam svakome davao svoju lopaticu, uvijek prvi dolazio kod upoznavanja i pričao uvijek o svemu. Kad si lima onda to nije niti bitno toliko, nitko to niti ne primjećuje previše, ali ako si takav kao klinac onda ćeš takav biti i kad "odrasteš", postaneš odrasla (ili barem odraslija) osoba i odeš sam loviti svoju hranu i snalazit se među drugim mravima. I sam postaneš mrav, ali tvoj karakter i dalje ostaje. I dalje kad dođe netko novi u društvo ja ću se prvi potruditi da se ne osjeća kao stranac, upoznat ću se, zajebavat se, kao da je one of us. Međutim kad si takva otvorena, komunikativna osoba, onda pretpostavljaš da će i drugi biti takvi, a istina je puno surovija i drugačija od takvih pretpostavki. Istina je da su svi drugi mravi otvoreni dok čitaju tvoju dušu, ali kad dođe red na njih onda nastavljaju trčati s nožice na nožicu kao da bježe od velikog stopala koje će ih zgaziti. Kod nas je inače postala karakteristika da sve manje pričamo s drugim ljudima, sve manje se ljudi druže, sve više su nadureni, vidiš im u očima vlastite brige, a ne daj Bože da se upozna netko novi. On je sigurno netko tko mi želi zlo. I sad, kad jedan mrav odškrine vrata svoje duše drugom mravu, i jedva čeka trenutak da vidi što se krije u duši tog drugoga onda se razočara jer vidi da za njega ta vrata nisu otvorena. Svi se nečeg boje, svi se okreću oko sebe na ulici jer sigurno ima netko tko baš njima želi zlo i kome ne mogu vjerovati. Znam da ćeš ovo čitati, pa da ne bi skužila kako se durim jer mi ne želiš otvoriti svoja vrata, ta iza kojih je nekaj kaj tebe toliko plaši da se bojiš što bi netko drugi uopće mogao pomisliti da vidi to isto. Drago mi je čak kaj nisi "pokleknula" i rekla- a dobro, evo gledaj. Ako ti je toliko bitno, ali me rastužilo/razočaralo/spustilo to kaj sam ja u tome vidio tvoje nepovjerenje. 
Ljudovi, pojavila se još jedna, dakle Ona 3. Ma zapravo je 2. jer ona Prva je prešla u frendicu. Mislim da je tak i najbolje. Dakle, Ona 3. Dopisujem se s curom prek maila i čist je ok, otvorena, priča o svemu, ima i smisla za humor, sve 5. Došli smo na temu Fuck frendova. Dakle, u najkraćim crtama, prijatelji koji su ujedno i za krevet. Ona je rekla da ne bi mogla, ja bih (i jesam), tema se prenijela na jedan forum i opet su naravno nastale rasprave. Moja teza je da-zakaj ne, ako su obje strane zadovoljne time. Znači, nijedna strana nije u vezi/braku/bilo ćemu, nema viših osjećaja (čitaj: želje za vezom, ljubavi) jer inače cijela koncepcija pada u vodu i jednostavno zadovoljavaju potrebe jednih i drugih. Sve je isto u krevetu kao i vezi, samo nema obaveza izvan kreveta, nema-volim te i sl. Mazite se, zezate, ljubite, sve kao i inače. Naravno, pojavila su se i razmišljanja tipa, to je jadno, pa onda ćeš varati i suprugu i sl, ali je meni to besmisleno. 
Fascinira me što današnja tehnika može napraviti. Mogu preko sms-ova se tako zezati, igrati sa curama da je to totalno fascinantno. Istina, opet s Njom. Sad je rekla da ne voli takve igrice (neke dvosmislene izjave su pale, o kupanju i spavanju vani u ljetnoj noći, ali ne sama i sl). I prije toga s nekom curom koju sam eto tako upoznao prekjučer u Piranhi. Na način koji meni baš nije svojstven, ali eto... Uglavnom, bila je zeka peka s ekipom, ja gledam nju, ne znam da li ona gleda mene, mi cugamo, tancamo :) i standardno. Mi odlazimo i meni pukne i odem do nje i velim- "Jel mogu dobiti broj?", odgovor pozitivan za mene i sve 5. Moji se ne mogu načuditi kako mi je "samo mogla dati odjednom broj". Dan nakon toga "čuli" smo se preko poruka, čist je ok cura i na cugi pričam ja opet s ekipom i spomenem da ona ima dečka. Inače, ja sam uvjerenja da cure (kad sam u vezi) ne varam, jer nije fer prema toj osobi i zato mi se svidjelo kaj mi je Ona 2, rekla odmah kakva je situacija. To mi je skroz u redu, jer onda znam da ne bih nikaj ni pokušavao jer toliki seronja nisam (naglasak je na riječi toliki)... No, da se vratim na temu. Dakle, kažem ja ekipi da ona ima dečka i oni opale po njoj, da kak to ona može raditi, a ima dečka, pa to je poštovanje neko pa ovo pa ono. Ja gledam ko tele u šarena vrata i ne vjerujem. Pa čekajte malo! Cura mi je dala broj, nije spavala sa mnom. Ne moram uopće spominjati da su naglasili odmah nakon toga da bi oni bilo kojoj curi dali broj bili u vezi ili ne. (osim jednog frenda, ali on ZBILJA voli svoju curu i takva je osoba). Ajde cure da čujem, kaj vi mislite o takvom postupku i jel bi vi dale broj? 
Stižemo!! Tj. nadam se da stižemo. Sjedimo na cugi i dok sam onako friško ošišan razmišljam kako ležim na plaži dok prolaze lijepe, okrugle guze, a onda mi upadne kapljica u oko i vrati me u stvarnost. Tako blizu, a tako daleko. Dogovorili smo da i mi moramo vidjeti tu famoznu Novalju, centar Hrvatske po ljeti. Al apartman naći je umjetnost. Siteovi su katastrofalni, ako i nađeš već je garant rezervirano. Kud ne postoji novaljalastminute.com :/ To mi je sad slijedeća želja, naći jeftin apartman za 5 osoba. Uf, kakvih bi to 10 dana bilo. Da mi vjetar pirka kroz kupaće dok pijuckam nešto hladno, sunčane na glavi, kad zapravo uprži onda se baciti u more i rasplivat se, igrat picigin. Ma neću više... Sve me boli dok tako razmišljam, a nisam siguran hoću li ići. Ajde cure, ima nas 3-4 fini, pristojni, love tak-tak, visoki. Znamo plivati, plesat... Ma ne znam kaj još, sam nas primiti na 7 noćenja :) 